Umjesto službenih automobila nabavite kabinet za fiziku

Osnovna škola „Hasan Kikić“ u Gračanici. Posljednji je čas. Matematika. Zvoni u 17 sati. Već je mrak i desetogodišnji Zoran Đorđević blatnjavim putem dolazi u trošnu kuću. Šestočlana porodica sa samohranom majkom Esmom živi u sobici od petnaest kvadratnih metara. Odličan učenik i talentovani fudbaler nema gdje da sjedne.

“Nemam svoju sobu, u ovoj maloj sobi boravimo, spavamo, jedemo, a nekada ne mogu ni uraditi zadaću od galame i buke” – govori Zoran dok pokušava u gužvi riješiti matematički problem.


On je ponos porodice. Njegova sestra Irena nije bila u mogućnosti da nastavi školovanje. Trebala je pohađati školu sa posebnim potrebama u Tuzli, međutim - sredstava nije bilo.

Sestra Jasminka također se zaustavila nakon osnovne. Najstariji Ivan je već punoljetan i šeretski otpuhuje kolutove dima.

Djeca se povjeravaju roditeljima i vršnjacima

Institucija ombudsmena je u proteklih nekoliko mjeseci posjetila jedan broj Osnovnih i srednjih škola u Bihaću, Bijeljini, Goraždu, Zvorniku , Livnu i Foči. Ombdusmen za ljudska prava, Jasminka Džumhur, kaže da su došli su do saznanja kako su djeca isključena iz procesa odlučivanja.


“Najbolji primjer je bio štrajk prosvjetara u Unsko-sanskom kantonu. Zatim, u ovoj zemlji djeca još uvijek idu u različite škole pod jednim krovom, škole sa vjerskim i nacionalnim obilježjima. O svemu ovome djeca se ne pitaju” – kaže Džumhur.

Zakonodavstvo u Bosni I Hercegovini nije usklađeno sa Konvencijom o pravu djeteta. U dvije trećine ispitanih slučajeva djeca se povjeravaju roditeljima i njih smatraju zaštitnicima svojih prava, dok se srednjoškolci najčešće povjeravaju vršnjacima. Institucije su zakazale, navodi Jasminka Džumhur: “Institucije se vrlo rijetko pojavljuju kao organ kojem se djeca javljaju u slučaju potrebe za zaštitu prava. Samo ponekad to su škole, odnosno pedagozi, ali vrlo rijetko“, kaže ona.

Da sam ja neko

Manifestacija ombudsmena kojom se obilježava 10. decembar nosi naziv “Da sam ja neko”. Djeca u cijeloj BiH slično razmišljaju:

“Uklonio bih auta sa mjesta za igranje”, “promijenio bih tablu jer naša ništa ne valja”, “obojio bih školu“, „promijenio vrata“, „postavio ormariće za garderobu” – odogovaraju mališani.

Možda je najbolja poruka stigla iz Sarajeva, gdje je i održana svečana akademija povodom obilježavanja ovog datuma kada je učenica jedne osnovne škole poručila : “Da sam ja neko umjesto službenog automobila nabavila bih kabinet za fiziku”!

(DW)